Napraviti udžbenik nikada nije ni lak ni jednostavan proces. Velika je odgovornost prema deci, njihovoj budućoj percepciji škole i učenja, ali i prema nastavniku koji svoj plan i program usklađuje sa sadržajem udžbenika. Probaćemo malo da se pozabavimo nekim aspektima važnosti udžbenika, štampanih, ali i elektronskih.
Udžbenik je zbirka znanja, koncepata specifične teme. Obično ga piše jedan ili više učitelja, univerzitetskih profesora ili stručnjaka za obrazovanje koji su autoriteti u određenom području. Uz većinu udžbenika priloženi su i vodiči za nastavnike, koji donose dopunske nastavne materijale, ideje i aktivnosti koje se mogu koristiti tokom akademske godine. Kompleti knjiga za 1. razred osnovne škole su naročito važni, jer je to prvi detetov susret sa udžbenicima i gradivom.
Tri šire oblasti su tu jako bitne:
- Usklađenost udžbenika s nastavnim planom i programom, opštim ciljevima obrazovanja;
- Organizacija sadržaja udžbenika kroz didaktičku ulogu, jezik udžbenika da poštuje jezičke standarde;
- Jezik udžbenika
Udružena uloga svih ovih elemenata daje pravi smisao dobrom udžbeniku. Didaktička strana strana udžbenika u sebi podrazumeva više desetina područja: počevši od predgovora i samog sadržaja udžbenika preko lekcija, pitanja i zadataka preko ilustracija i objašnjenja uz prateći indeks i bibliografiju. Kroz navedena područja i celine treba jasno, tačno i sažeto učeniku predstaviti jednu oblast učenja.
Kakva je logička i simbolička organizacija udžbenika?
Treba obratiti pažnju na logičku i simboličku organizaciju, na postepenost izlaganja sadržaja lekcije i povezivanje znanja od ranije sa novim činjenicama. Upravo tu autor / autori donose glavne ideje i prave hijerarhiju pojmova kroz grafičko isticanje ključnih delova i odnosima delova lekcije (ako neke delove treba učiti i napamet kao što su hemijski ili matematički simboli, latinske reči, treba ih grafički istaći i podesiti da budu lako savladivi i sl.).
Jezik udžbenika
Jezik udžbenika je izuzetno bitna stvar u pisanju udžbenika. Jezičko usklađivanje rečnika, dužine rečenice, strukture pasusa, gramatičkih pravila itd. Ovde se postavlja pitanje, kako naučni jezik (nazovimo tako apstraktni jezik školskih predmeta) uskladiti sa svakodnevnim jezikom (jezik predavača i jezik učenika). I tu treba biti dovoljno mudar i postepeno proširivati znanje i bogatiti rečnik učenika kroz uvođenje nepoznatih reči i simbola. Već više od trideset godina se pišu dečiji frekvencijski rečnici koji beleže najfrekventnije i one manje korišćene reči u određenom uzrastu učenika. To je jako korisna stvar za sve autore bilo kojih udžbenika.
Standardni književni jezik je prihvaćena varijanta jezika propisana kroz gramatiku, pravopis i i rečnik. U pisanju udžbenika nije važan samo autor već isto toliko bitno je da lektor pregleda ceo tekst. Oni ispravljaju gramatičke, stilske i pravopisne greške. Korektor štampanog teksta uklanja interpunkcijske, slovne i tehničke greške u tekstu pre štampe.
Čiljivost teksta
Čitljivost teksta, važan elemenat prihvatanja teksta od strane učenika, rešava se dobrom analizom apstraktnih pojmova i poznatih pojmova – radi se preporuka na osnovu formula o čitljivosti teksta. I uvek je formula koja pobeđuje: što kraće rečenice sa poznatim rečima. Za nepoznate reči tu su fusnote i smernice u tekstu. I nije sve tako jednostavno kao što smo mi sada napisali. Korelacija između dužine rečenice i vremena fokusiranosti na značenje i razumevanje, to je veliki posao i nimalo jednostavan.
Šta sa načinom učenja?
Cilj svakog dobrog udžbenika je pružanje znanja i to:
Ponavljanje znanja kroz objašnjavanje, prepričavanje da bi se postigao određeni stepen razumevanja i usvajanja teksta.
Reorganizacija znanja kroz odvajanje bitnog od nebitnog.
Povezivanje znanja da bismo kod učenika dobili sposobnost analiziranja i povezivanja znanja. Primena znanja kroz davanje primera.
Stvaranje novih znjanja kroz smišljanje i planiranje da bi se dobilo ono preko potrebno kritičko mišljenje i komunikacione i socijalne veštine. Sve ovo trebalo bi da se nalazi u udžbeniku. Kako da učenik primeni, kako da razmisli, kako da predloži nešto novo u rešavanju neke situacije sa uspehom.
U odličnom priručniku Zorana Lalovića „Put do dobrog udžbenika“, Zavoda za izdavanje udžbenika iz Podgorice možemo naći sve ove elemente o kvalitetu udžbenika, procesu nastajanja, korišćenja i njegovoj vrednosti.