Kultna rok grupa Kerber održala je sinoć spektakularan koncert, sa orkestrom Impresija i crkvenim horom Branko, na prepunoj Letnjoj pozirnici, čime je završen prvi Evergreen festival.
Na samom početku večeri, voditeljka Marijana Vitas pozvala je članove grupe Kerber, kao i tekstopisca Dušana Arsenijevića, da izađu na scenu kako bi im Snežana Jovanović i Ana Stanković, ispred orkestra Impresija, uručile nagradu za posebnost i originalnost. Nakon toga je pesmom Kad prođe sve i gromoglasnim aplauzom, Kerber započeo koncert za pamćenje.
Interesovanje publike za ovaj koncert bilo je zaista ogromno – nije postojalo praznog mesta, a veliki broj ljudi uživao je u ovom koncertu posmatrajući sa bedema iznad Letnje pozornice. Sada je već izvesno da godine ne znače ništa, bar kada je Kerber u pitanju, jer ovi ljudi imaju energiju na kojoj bi moglo da im pozavidi veći broj mlađih bendova.

Nizale su se čuvene pesme Nebo je malo za sve, Mezimac, Svetlana, Na raskršću, Bolje da sam druge ljubio, Još samo ovu noć mi daj, Izmešu jave i sna i mnoge druge. Publika je uživala kako u Galetovom veličanstvenom glasu, Minićevim i Tominim snažnim solažama, pratnji gudača i duvača orkestra Impresije, ali i u uzbudljivom „nadmetanju“ oca i sina, odnosno bubnjara Josipa Hartla i perkusioniste Đorđa Hartla, što je izazvalo posebne ovacije među prisutnima.
Ipak, verovatno je kulminacija večeri namerno ostavljena za kraj koncerta, kada se Kerberu i Impresiji na bini pridružio vrhunski crkveni hor Branko, kako bi zajedno izveli poslednje tri pesme. Prizor od kog zastaje dah: emotivna izvedba Seoba, kada su članovi hora držali upaljene sveće, a publika podigla svoje telefone u vis. Pesma se orila Tvrđavom, dok su se videle suze u očima brojnih ljudi u publici i svi pevali iz sve snage. Vrtlogu emocija doprinele su kultne Ratne igre koje su publiku navele da priđu uz binu i igraju.

Kerberovo ovogodišnje „osvajanje“ Tvrđave završeno je pesmom Mama-tata, mada bi možda ispravnije bilo reći da su Nišlije i Nišlijke bili ti koji su „osvojili“ Tvrđavu u pohodu na koncert grupe Kerber. U svakom slučaju, ovo je bio veličanstven završetak prvog Evergreen festivala, o čemu će se još dugo pričati.
Nakon koncerta razgovarali smo sa članovima grupe Kerber o utiscima, nagradi, kao i planovima o narednom niškom koncertu:
Kako se osećate nakon ovakvog koncerta?
Josip Hartl: S obzirom na odziv publike – prezadovoljni smo. Mi smo već radili nešto slično u unplugged varijanti, ali ovo je sad bilo sa kompletnim orkestrom i mislim da je bilo odlično. Niš je ono što je nama u srcu. Verovatno jesmo lokal patriotski nastrojeni, ali volimo ovaj grad i nišku publiku tako da se nadam da su svi uživali.
Nebojša Minić: Ja sam prezadovoljan i zbog odziva publike i zbog toga što sam član ovakvog benda ove veličine. Pravo je zadovoljstvo svirati sa ovakvim ljudima, a zatim i svirati ovakvoj publici, koja od početka do kraja daje srce i dušu svakoj noti i svakom slovu.
Goran Šepa: Prvi put smo radili nešto ovakvo. Vojkan Borisavljević je stvarno veliko ime i interesantna je priča da je on prepoznao te elemente ozbiljne muzike u rokenrolu koji mi gajimo. Nikad nisam ni razmišljao da će Kerber postati evergreen, ali zašto da ne?! Velika je stvar da rokenrol pesma uđe u taj vanvremenski prostor i da se peva tolike godine, a Kerber ima puno takvih pesama.

Da li je ovo bio taj veliki koncert u Nišu, koji ste najavljivali nakon beogradskog Sava Centra?
Tomislav Nikolić: Ovo je nekako bilo uvijeno u tu neku oblandu simfo-roka, mada smo mi rokeri u duši i obećavam da ćemo sa novim pesmama napraviti jedan veličanstven koncert ovde u Nišu! Još ne znamo gde će to biti i kada tačno, ali biće to jedno veliko iznenađenje za našu publiku!
Goran Šepa: Ovo je ipak bio festival i dobili smo dosta prostora, ali kada Kerber radi nešto kompletno sam, to je onda nešto potpuno drugo. Tada moramo mnogo nekih drugih stvari da ostvarimo. Bilo bi prepotentno navaljivati sada na producente i organizatore jer je i ovo previše.
Branislav Božinović: Kada budemo u potpunosti završili još neke pesme, onda ćemo napraviti nešto na još većem nivou. Uvek se trudimo da nam svaki koncert bude drugačiji i po mogućstvu – bolji.
Večeras niste svirali svoje nove pesme… Zbog čega?
Goran Šepa: Puno pesama smo preskočili večeras jer da bi se sve to uradilo, potrebno je mnogo više vremena. Mi volimo da aranžmane radimo duže. Na sreću, nekih 70 odsto aranžmana za ovaj koncert već smo imali, tako da je Vojkan to ispisao i dodao neke svoje aranžmane. Da bi te pesme zazvučale akustično, sve ono što je Bane svirao klavijaturama, ovog puta smo imali gudače i trubače. Bilo je lepo na bini, ali s obzirom na rekcije ljudi, meni je žao što večeras nisam bio deo publike.
Koliko vam znači nagrada koju ste večeras dobili?
Nebojša Minić: Znači mi previše, iskreno! Retko kad sam dobio nagradu za rok muziku tako da mi ova nagrada zaista ima posebnu vrednost.
Branislav Božinović: Baš sam iznenađen i drago mi je da je neko mislio na to. S jedne strane, kad se kaže „evergreen“ znači da smo zašli u neke godine, ali s druge strane – to znači da smo radili nešto dobro, što je opstalo i što traje. U ovoj eri instant hitova, gde se nešto za 5 minuta napravi, ali isto toliko i traje, opstati na sceni sve ove godine i biti prepoznat po tome zaista puno znači.
Goran Šepa: Draga mi je što je to nagrada iz grada. Vojkan Borisavljević je jedan od začetnika te priče koji je preporučio to kompozitorima iz bivše Jugoslavija, i oni su to prepoznali. Mi smo nekim normalnim putem došli do nagrade a ako se do nje dođe na ovaj način, onda ona ima posebnu težinu. Dobitnici smo te prve nagrade Evergreen festivala i nadam se da će je ubuduće uvek neko kvalitetan dobiti.

Kakvi su vam sada planovi, s obzirom da ste imali koncertno aktivan period iza sebe?
Zoran Madić: Nema odmora! Svirati, svirati i samo svirati. Pogotovu kada dođe ovo vreme festivala, stalno smo na putu, ali mi smo mladi tako da to nije nikakav problem za nas!
Goran Šepa: Preksutra smo na Tašmajdanu, zatim u Kraljevu, Čačku, Bosni, Crnoj Gori, pa opet u Srbiji… Septembra planiramo Ameriku, Kanadu, u oktobru Švajcarsku. Izmešaćemo turizam, avanturu i muziku i pozdraviti naše ljude tamo.
Šta nakon svega mislite o Evergreen festivalu?
Zoran Madić: To smo sve ovo pozdravili u prvom trenutku kad smo čuli. Imali smo ideju da sami radimo neki koncert ovde, ali kada smo čuli za tu ideju, prihvatili smo i videli ste šta je bilo.
Goran Šepa: Zahvaljujem još jednom svima što su skupili ovoliki narod, doterali produkciju, okupili sve ove legendarne ljude koji su nastupili na Evergreen festivalu. Imali smo dve zaista lepe noći muzike u Nišu.