Koncert brazilskog RHCP World Tribute benda By Organi’c sinoć je održan u niškom klubu Feedback. Klub je bio prepun, atmosfera – odlična, a ovo je najverovatnije jedan od najboljih tribute bendova koji možete čuti. Zato, ukoliko ste propustili ovu svirku, potrudite se da obezbedite kartu na vreme sledećeg puta, jer ko zna da li ćete se naći u prilici da uživo čujete pravi Red Hot Chili Peppers, a ovi momci su definitivno odlična „utešna nagrada“!
Ljudi imaju podeljena mišljenja kada su cover i tribute bendovi u pitanju. „Čemu uopšte služi tribute bend kada postoji original?“ Tačno. Ali, ako originalni bend jednostavno niste u mogućnosti uživo da čujete i vidite, zar ne biste u tom slučaju prihvatili kvalitetnu kopiju? Nišlije su sinoć dokazale da bi, barem što se tiče vernog tribute benda čuvene fank-rok grupe Red Hot Chili Peppers. Gotovo sve karte su bile rasprodate danima pre svirke, a mnogi su ostali bez ulaznice, s obzirom da se na ulazu u klub, pre početka koncerta, prodavao mali kontigen karata. Klub je bio prepun.
RHCP World Tribute by Organi’c je bend iz Brazila, koji već 15 godina izvodi numere Red Hot Chili Peppers-a i zaista to rade sjajno! Zapravo, jedino je pevač Luiz Fernando Oliveira u bendu od osnivanja, a ostali članovi su se menjali s vremenom. Trenutnu postavu benda čine, pored Luiz-a, gitarista Bruno Portugal, basista Igor Arenhart i bubnjar Gabriel Oenning Pinheiro.
Prvi utisak je sledeći: Luiz neverovatno podseća na Anthony-ja Kiedis-a! Isto se oblači, ima istu frizuru i brkove, a čak ima identične tetovaže na istim mestima kao Kiedis! Identično igra kao on i pravi slične grimase.

Za slučaj da niste znali, Luiz se našao prvi na listi najvećih RHCP fanova u knjizi Fandemonium, koju je ova grupa objavila 2014. u čast svojim obožavaocima! Da, čovek ima 38 godina i svoj život je posvetio podražavanju Kiedis-a. Neki će reći da je čudak, a nekima će biti zanimljiv upravo zbog toga. Činjenica je da peva bolje od samog Kiedis-a uživo, a uz to i ne brka reči pesama (ili bar ne u meri tipičnoj za Anthony-ja).
Ostali članovi benda su znatno mlađi – imaju između 18 i 23 godine, i fizički ne podsećaju na originalne muzičare grupe RHCP, niti se trude poput Luiz-a. Bubnjar Gabriel nosi plavi kombinezon i okrenut kačket – tipično za Chad-a Smith-a, basista Igor ima zelenu kosu i šarenu odeću poput Flea-a, dok gitarista Bruno jedino po frizuri liči na Josh-a Klinghoffer-a.
Ipak, deo energije sličan originalnim članovima je totalno prisutan: Igor je opušten i voli da se obraća publici, Gabriel se trudi da izgleda kao zver za bubnjevima, dok Bruno, sa šiškama preko lica, neodoljivo podseća na Josh-a, mada dok svira pesme sa starijih albuma, govorom tela zaista asocira na nezaboravnog Frusciante-a.
Bez obzira na sve – ovi mladi momci zaista dobro sviraju i zvuče gotovo identično sa originalnim bendom, doduše, ovo tvrdim na osnovu live snimaka sa YouTube-a, s obzirom da do sada nisam bila u prilici da uživo čujem pravi Red Hot Chili Peppers.
Svirka je počela sa skoro sat vremena kašnjenja, pesmom Dark Necessities, sa aktielnog albuma The Getaway Peppers-a. Nizali su se dobro poznati stari i novi hitovi Otherside, Go Robot, Can’t stop, Sick Love, Detroit i druge.
Mi smo iskreni obožavaoci Chili Peppers-a i ovo radimo sa puno ljubavi i poštovanja prema tim momcima. Imao sam priliku da se sretnem sa njima četiri puta i bilo je neverovatno! Bili su jako ljubazni prema meni, pogotovu Anthony i Chad. Mogu vam reći da su divni ljudi, a ne samo veliki muzičari. Donosimo vam ljubav i mir i zahvaljujemo vam što to delite sa nama! – obratio se publici frontmen benda Luiz Fernando Oliveira.
Na zahtev ljudi iz publike izveli su pesmu If you have to ask, pred koju se Luiz izvinio publici ako ne bude zvučala savršeno jer je inače ne izvode često. Zvučala je prilično dobro, iako se moglo primetiti da nisu bili potpuno samopozdani u toku njenog izvođenja.

Oduševljenje u publici su izazvali početni tonovi legendarne balade Don’t forget me, ali je ubrzo usledio šok – nešto jednostavno nije bilo kako treba i Luiz je objasnio da nažalost nisu spremni za ovu pesmu i da ne mogu da je izvedu, ali da će je za sledeći put savršeno uvežbati. (Kasnije sam saznala od gitariste da je „problem“ bio u bubnjaru koji je tek od nedavno u bendu, te nije stigao baš sve pesme da navežba.) Ipak, bend je odmah ublažio razočarenje publike izvedbom takođe čuvene balade Soul To Squeeze.
Anthony… Pardon, Luiz je više puta u toku koncerta zahvalio Nišlijama na podršci i ljubavi koju pružaju i istakao da su već par puta nastupali u našoj zemlji, te da će se rado vratiti prvom prilikom, s obzirom da su im naši ljudi jako dragi. Basista Igor je imao simpatične izjave na srpskom, poput Hvala vam, Volim vas, Hvala Niš i slično. On je takođe objasnio da je Brazilac rumunskog porekla, te otuda njegovo ime, kao i da jako voli slovenske narode.

Atmosfera je bila jako prijatna i intimna, bez obzira na nesnosnu vrućinu u krcatom Feedback-u, i publika je mnoge pesme pevala uglas sa bendom. Naravno, na Give it away je bila i neka manja, bezopasna šutka, što je karakteristično i za izvođenje ove pesme originalnih Peppers-a. Nakon neprikosnovene balade Under the Bridge, koja je prisutne bacila u trans, Luiz je zahvatio publici još jednom i bukvalno izjurio iz kluba, ostavljajući bend da jam-uje još desetak minuta i svirka je tada zvanično bila završena.
Nakon svirke uvidite da je ovaj četvorka sa razlogom svetski popularan tribute bend. Oni na sceni daju sve od sebe da najvernije moguće prenesu svu emociju i energiju koju nose pesme benda Red Hot Chili Peppers. Naravno, oni nisu pravi RHCP, ali zaista mogu da posluže svrsi – čućete omiljene pesme Peppers-a, maltene identično izvedene kao u originalu, a to bi trebalo da vam bude sasvim dovoljno dok vam se ne pruži prilika da uživo vidite fantastičnu četvorku zvanu Red Hot Chili Peppers.