Među mnogobrojnom publikom na Nišville Jazz festivalu, sinoć smo naišli i na domaćeg književnika i muzičara Marka Šelića Marčela. S obzirom na to da je juče održana tribina povodom 30 godina od prvog izlaska stripa Dylan Dog na domaće tržište, a da je upravo Marčelo urednik izdanja ovog stripa za naše tržište u izdavačkoj kući Veseli četvrtak, razgovarali smo sa njim o budućnosti stripa, kao i proslavi ovog jubileja.
Bilo je dosta ljudi zainteresovanih za ono što smo danas proslavljali. Zapravo tačan datum prvog izlaska je 15. avgust, što je za koji dan. To je otprilike godinu dana kasnije nego u matičnoj Italiji. Tim povodom je Veseli četvrtak pripremio jedno posebno izdanje koje je danas predstavljeno. Zove se Majke i očevi i objedinjuje tri epizode koje govore upravo o Dylanovim „majkama i očevima“. Kunem se da Dylan Dog nije španska serija, u pitanju je nešto drugo, a ko je čitao, znaće o čemu se radi – rekao je Marko Šelić Marčelo za Ananas Magazin.
Specijalni gost Striporame bio je Luiđi Điđi Kavenago, crtač jedne od ove tri epizode, koji je došao umesto Roberta Rekjonia. Marčelo je istakao da je Kavenago jednako drag gost, s obzirom da je autor treće priče u knjizi i naslovne strane. Inače, baš ta treća priča je rađena u čast tridesetogodišnjice, dodaje Marčelo.
Na pitanje kakva je budućnost stripa u Srbiji, Marčelo odgovara da je ista kao i budućnost svih nas: „mučna, teška i neizvesna, ali nema nam druge no da se borimo“.
Nije situacija tragična, nećemo elementirati. Daleko je od sjajne, ali recimo da je održiva, što je svakako dobro. Postoji jedan lep kolektivni entuzijazam kolega i svih izdavačkih kuća i svi rade tako da na tržištu sada zaista postoji mnogo izdanja, mnogo više nego što novčanik prosečnog ljubitelja stripa može da uprati. Ali bolje je i to, nego da nema ničega, što smo, nažalost, videli devedesetih – objašnjava Marčelo.
Ono što njega posebno čini srećnim je činjenica da postoje mnogo mladih ljudi koji su veoma zainteresovani za stripove, s obzirom da, kako Marčelo ističe, mladi to nemaju u svom iskustvu, poput starijih generacija, već da se ta ljubav rodila sama od sebe, ili je eventualno nasleđena od njihovih roditelja koji su bili (i ostali) iskreni ljubitelji stripa.