Pojavu koncepta emocionalne inteligencije nisu svi dočekali sa oduševljenjem, koji je i dan danas meta raznih kritičara. Ipak, brojna istraživanja dokazuju postojanje ovog fenomena i njegovog efekta na međuljudske odnose i razne društvene pojave.
Emocionalna inteligencija (skraćeno: EI) je sposobnost razlikovanja i razumevanja sopstvenih ali i tuđih emocija, pa i reagovanja u skladu sa njima. Najjednostavnije se može objasniti kao skladno funkcionisanje razuma i osećanja zarad bolje adaptacije osobe.
Od čega se sastoji emocionalna inteligencija?
Izdvajaju se pet komponenti emocionalne inteligencije:
1. Samosvest – sposobnost preciznog opažanja emocija u trenutku,
2. Samoregulacija – sposobnost da se upotrebi svest o sopstvenim emocijama radi fleksibilnosti i adekvatnog usmeravanja svog ponašanja,
3. Empatija – sposobnost da se opaze emocije drugih ljudi, čak i kada se osoba ne oseća isto tako,
4. Samomotivacija – strast (želja) da se sa puno energije radi na postizanju ciljeva,
5. Socijalne veštine – sposobnost da se upotrebi svest o svojim i tuđim emocijama da bi se osoba uspešno snašla u interakcijama sa drugima.
Razlike između praktične i emocionalne inteligencije
Kada se priča o inteligenciji, skoro uvek se misli na praktičnu. Pojam praktične inteligencije je veoma složen, ali će ukratko biti definisan kao sposobnost učenja i adaptacije. Bitno je razlikovati praktičnu i emocionalnu inteligenciju, jer neko može biti natprosečno inteligentan, ali veoma neuspešan u odnosima sa drugima, odnosno imati nisku EI. Takođe važi i obrnuto.
Jedna od razlika je u tome što se emocionalna inteligencija sa godinama može menjati, odnosno može da raste. Postoje razne tehnike pomoću kojih osoba može poboljšati svoju veštinu EI. Sa druge strane, praktična inteligencija se drastično ne menja u toku života individue, odnosno nema značajnih oscilacija. To isključuje osobe sa kognitivnim smetnjama (npr. osobe sa demencijom) kod kojih inteligencija brže opada nego kod drugih.
Takođe, neke osobe su rođene sa boljom EI, ali druge to i te kako mogu nadoknaditi, dok sa praktičnom inteligencijom stvari ne funkcionišu na isti način. I poslednje, ali ne i manje važno, je povezanost EI sa uspehom u poslu. Emocionalna inteligencija se smatra boljom merom za predviđanje nečijeg poslovnog uspeha u odnosu na praktičnu. Prema nekim podacima, među poslovno uspešnim ljudima više od 70% njih ima visok koeficijent emocionalne inteligencije (EQ).
Kako je biti emocionalno inteligentan?
Emocije su od izuzetne važnosti kako za poznavanje sebe, tako i za poznavanje drugih. Emocionalno inteligentne osobe razumeju svoja i tuđa osećanja, znaju kako nastaju i čemu služe. Osećanja prihvataju kao znak ljudskosti a ne doživljavaju ih kao znak slabosti. Ne stide se da pokažu svoja osećanja kada smatraju da je to potrebno, i znaju da se kontrolišu kada situacija tako nalaže. Znaju da prepoznaju tuđu patnju ili sreću i da reaguju u skladu sa tim. Zbog svega toga ih druge osobe smatraju boljim prijateljima i partnerima.